Arhiva
« » stu 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
gemius
online posjetitelja
Blog
utorak, siječanj 29, 2008
    Od znanstvenog skupa "ZERP-gospodarski pojas" održanog u Splitu 17. 12. 2007. pa sve do danas, dakle više od mjesec dana ZERP i njegova provedba ne silaze sa naslovnica medija.
    Kao inicijatoru prve rasprave o proglašenju gospodarskog pojasa daleke 2001. drago mi je što postoji ovakav interes medija, odnosno što vlada ne uspijeva medijskim spinom prikriti temu provedbe ZERP-a nečim drugim. Ovakav medijski pritisak je potreban, jer je očito da nova/stara vlada ne čini ništa ako na to nije prisljena medijskim pritiskom. Stvari ipak nisu jednostavne, iz niza razloga:

1.     Ekološki dio ZERP ne spada u Acquis, o njemu se ne provode pregovori sa EU, niti treba dopuštenje EC. Msteriozno je zašto su Račanova i Sanaderova vlada pristajale na pregovore sa Italijom i EU o tome smiju li proglasiti ekološki dio gospodarskog pojasa - uostalom Italija, Finska i Francuska učinile su to jednostrano, ne pitajći ni EU ni susjede. No jednako je misteriozno zašto je Hrvatska svih ovih godina odbijala provedbu proglašenog ekološkog dijela ZERP-a? Naime, proglašenjem gospodarskog pojasa obalna država stječe obavezu očuvanja i zaštite morskog okoliša, tj. preuzima odgovornost za taj dio mora.     Sloboda plovidbe ostaje ista kao u međunarodnim vodama, ali Hrvatska na području ZERP mora primjenjivati vlastite zakone i propise radi sprečavanja i nadziranja onečišćenja sa brodova. Za posebna područja unutar ZERP važna radi svoje bioraznolikosti može se donijeti i strože propise. Ali ih mora primjenjivati i o tome mora obavijestiti glavnog tajnika UN, te Međunarodnu pomorsku organizaciju (IMO)! Najvažnije je pravo prevencije onečišćenja sa tankera - naime u režimu otvorenog mora obalne države mogu intervenirati tek nakon što se dogodi havarija, niti može tražiti naknadu štete; za razliku od toga, u gospodarskom pojasu može nametnuti pravila plovidbe da spriječi havariju, može intervenirati odmah i (u skladu s Konvencijom o odgovornosti od onečišćenja uljima iz 1992.) može utužiti štetu od vlasnika tankera!
    U ove 4 godine nije poduzeto baš ništa u vezi toga - niti je izrađena pripadna regulativa za područje ekološke zaštite ZERP, niti su o tome poslane upute Obalnoj straži, niti je o tome obaviješten glavni tajnik UN, niti IMO. Što znači da se provedba ZERP-a nakon 1. 1. 2008. pripremala "sa figom u džepu"!

2.    Država koja proglasi gospodarski pojas dužna je (u skladu s člankom 61. Konvencije UN o pravu mora) voditi računa o očuvanju živih bogatstava u tom dijelu mora. To znači određivanje ekološki održivog maksimuma ribolova, da se taj dio mora ne uništi prekomjernim ribolovom. Pored toga, u skladu sa člankom 62. dužna je osigurati optimalno iskorištavanje živih bogatstava. Dakle, ako Hrvatska sama ne može iskoristiti sav raspoloživi riblji fond do tog ekološki održivog maksimuma, onda je dužna ustupiti eventualni višak ulova ribarskim brodovima drugih zemalja, ali samo na temelju međudržavnih sporazuma sporazuma i uz naknadu.
    Koliko je poznato nikakvi pregovori o tome nisu vođeni. Nikakav sporazum sa Italijom o tome nije sklopljen. Ali jednako tako nije jasno obznanjen ni ekološki održiv maksimum izlova za ribe i druge morske organizme u ZERP-u. I tu se dakle pristupilo provedbi ZERP-a "sa figom u džepu".
    U skladu sa člancima 69. i 70. Konvencije prvenstveno pravo iskorištavanja viška ulova imaju susjedne države bez morske obale (u našem slučaju: Austrija, Češka, Mađarska, Makedonija, Slovačka, Srbija) i one u nepovoljnom zemljopisnom položaju (one koje nemaju pravo na gospodarski pojas, u našem slučaju: Slovenija i BiH), pa tek onda Italija. Drugim riječima, Hrvatska višak svog ulova ne mora pripustiti nikome bez naknade (a pogotovo ne razvijenim zemljama) i nema stranog ribolova u ZERP bez međudržavnog sporazuma o tome.

3.     Pregovore o ribolovnoj komponenti ZERP Hrvatska treba voditi u sklopu poglavlja 13. "Ribarstvo", radi pristupanja Common Fishing Policy (CFP) EU. "Zajednička ribolovna politika" znači da su pitanja iskorištavanja viška dopustivog ulova iz gospodarskih pojasa prebačena na zajednička tijela EU, jer tamo (u teoriji) mogu loviti ribari iz svih zemalja EU, pri čemu Vijeće ministara donosi za svaku iduću godinu uredbu o ukupno dopuštenom izlovu (do granice najvišeg održivog prinosa) i o kvotama ribolova za svaku zemlju.
    Međutim, EU kroz CFP potiče proglašenje gospodarskih pojasa ili ribolovnih zona, jer se time područja mora stavljaju pod kontrolu EU i nisu više podložna nekontroliranom i neograničenom ribolovu i uništavanju ribljeg fonda. Proglašenje gospodarskog pojasa ili ZERP je nedvojbeno pro-europski čin, jer se s jedne strane štiti taj dio mora po preporuci CFP, a s druge strane osigurava se kontrolirana ribolovna zona za članice EU onog dana kad Hrvatska pristupi EU.
    Što nas prije prime u EU, to će prije područje ZERP biti uključeno u zajedničko ribolovno more EU. Zapanjujuće je da EU kao potpisnica Konvencije o pravu mora brani Hrvatskoj prava koja joj jamči Konvencija. Još je čudnije kad EC na zahtjev Italije traži od Hrvatske da ne postupa prema odredbama CFP. A najčudnije je da od 2003. do danas hrvatska vlada o tome nije obavijestila glavnog tajnika UN (kao depozitara Konvencije), niti je upozorila Bruxelles na apsurdnost tih zahtjeva. Ako pristanemo na odricanje od CFP po pitanju ZERP, moguće je da to sutra bude nova kočnica u pregovorima!
    Da je itko iz EU imao išta protiv ZERP u smislu CFP bili bi to rekli na Ministarskoj konferenciji EU o održivom ribarstvu na Mediteranu u Veneciji 2003.. Konferencija je u svojim zaključcima potakla proširenje gospodarskih pojasa i ribolovnih zona, uz regionalno usuglašavanje o njihovoj primjeni, izuzimajući postojeće presedane tj. španjolsku ribolovnu zonu i hrvatski ZERP!

4.     Hrvatska ispod ZERP-a ima i epikontinentalni pojas. Ne treba ga proglašavati, nego ga država ima ako ispred svog teritorijalnog mora ima međunarodne vode. Država u tom području ima suverena prava iskorištavanja svih živih i neživih bogatstava morskog dna i podzemlja – riblje vrste na dnu, nafta i plin. U Jadranu je crta sredine kao granica epikontinentalnih pojasa Italije i Hrvatske određena ugovorom Italije i SFRJ iz 1968. i potvrđena razmjenom nota vlada Hrvatske i Italije 2005..
    Tzv. vrste od dna ne spadaju u režim gospodarskog pojasa nego u režim epikontinentalnog pojasa, i njihov ribolov je rezerviran samo za hrvatske ribare! Te vrste dakle ne spadaju u režim viška ulova i kvota koje raspoređuje EU. Sve te kvote za strani ribolov iz gospodarskog pojasa ili ZERP-a odnose se samo na plavu ribu, dok koćarska riba u pravilu ne spada u taj režim, nego je rezervirana samo za naše ribare!
    Nažalost Hrvatska od 1968. do danas (ili barem od 1992. do danas!) nije uredila korištenje svog epikontinentalnog pojasa, tj. tek nedavno su pravilnikom riješena pitanja postavljanja podmorskih instalacija, dok još nije načinjen popis vrsta od dna, niti je riješena njihova zaštita od stranog ribarenja! I tu smo već 15 godina "sa figom u džepu"!
    
5.    Naravno, moguće je da vlada nastavi djelovati po dobrom starom običaju - da jedna priča vrijedi za domaću upotrebu (dakle: "ZERP se primjenjuje!"), a druga za vanjsku tj. u EU (dakle: "žmiriti ćemo na sve što činite u ZERP-u").
    No ako tako žele "provoditi" ZERP, onda su ga tako mogli "provoditi" već 4 godine - kroz kontrolu i kroz povremeno uhićenje neke talijanske ribarice. Da su tako "provodili" ZERP od 2003. mogli su smanjiti pritisak iz EU i u međuvremenu polako stiskati Italiju sa pregovorima o ribarstvu. Svako kašnjenje u pregovorima - novi probem na moru za ribokradice. Vjerujem da bi pregovori bili gotovi za 2 godine! I tu nije problem u mogućnostima Obalne straže, nego samo u političkoj volji da se uhiti ribarica koja u ZERP-u lovi bez papira i da se poštuje odluka Sabora!

6.    Upravo zato je u Šibeniku 15. 1. 2008. od strane “Plavog foruma”, mreže ekoloških i zavičajnih udruga sa Jadrana, ribarskih organizacija i nezavisnih znanstvenika osnovan Odbor za praćenje provedbe ZERP-a. Njegovi članovi su:
- Vjeran Piršić, predsjednik savjeta udruge “Eko-Kvarner”;
- Petar Baranović, predsjednik Sindikata ribara;
- dr.sc. Alen Soldo, znanstvenik s Fakulteta za ribarstvo Sveučilišta u Splitu;
- Danilo Latin, predsjednik Ceha ribara Bujštine iz Umaga,
te moja malenkost kao predsjednik ovog Odbora.
    Cilj Odbora je praćenje provedbe ZERP-a kroz komunikaciju prema Vladi RH i Saboru RH, a uz uključivanje javnosti, kako se ne bi odustalo od prihvaćenih odluka o proširenju jurisdikcije RH na Jadranu. Smatramo da u zaštiti Jadrana politika treba slijediti naputke znanosti, dok je do sada bilo posve suprotno, unatoč činjenici da je Jadran ugrožen nekontroliranim ribarenjem i neodgovornim brodarstvom.
    Kako se provedba ZERP-a ne bi svela na puku kazališnu predstavu za unutarnje-političku uporabu, Vlada RH trebala bi hrvatsku javnost izvijestiti i odgovoriti na tri skupine pitanja:
A)     Zašto je Zakon o Obalnoj straži donesen tek u listopadu 2007.? Kada će biti doneseni pravilnici i drugi provedbeni akti koji omogućavaju provedbu ovog Zakona i dosljedan nadzor Jadrana?
B)    Zašto je od 2003. do danas odgađana primjena ekološke komponente ZERP-a, koja ne spada u pregovore s EU i nije dio Acquisa? Zašto do 1.1.2008. nisu doneseni pravilnici o plovidbi brodova s naftom i drugim opasnim teretom kroz ZERP te pravilnici o nadzoru ispuštanja stetnih tvari ili otpada s brodova u ZERP-u?
C)    Koje je stanje ribljeg fonda na području ZERP-a, odnosno koji je ekološki održiv maksimum izlova morskih organizama na području ZERP-a? Koje su tzv. vrste od dna na području ZERP-a, koje spadaju pod režim epikontinentalnog pojasa tj. ne spadaju pod režim gospodarskog pojasa ili ZERP-a?
toncitadic @ 11:29 |Komentiraj | Komentari: 32 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 22, 2008
    Razgovor sa Mikijem
Poticaj za proglašenje gospodarskog pojasa dobio sam na neočekivani način. Početkom 2001. na Tri kralja šetao sam Jelsom u društvu ribara Mikija Gamulina, mog prijatelja iz gimnazijskih dana. Pričali smo o problemima ribara, sve dok Miki nije izjavio: "Ti kao saborski zastupnik bi trebao pokrenuti proceduru za gospodarski pojas!", te napomenuo da o tome znaju sve u Institutu za oceanografiju i ribarstvo u Splitu. U veljači sam otišao u Split i na Institutu razgovarao s Pericom Cetinićem i Alenom Soldom, koji su me upoznali sa tragičnim stanjem na Jadranu, te sa odnosom našeg i talijanskog ribarstva. I njih dvojica kao i direktorica Instituta, gđa. Ivona Marasović bili su složni da treba proglasiti gospodarski pojas. Uručili su mi zbornik radova sa simpozija "Treba li proglasiti gospodarski pojas", održanog u organizaciji Instituta 9. 11. 2000., prepun argumenata u prilog proglašenja gospodarskog pojasa. Odlučio sam pripremiti odluku o proglašenju gospodarskog pojasa.

    Kava sa Deganom i Kandareom
Nakon povratka u Zagreb, o svemu sam razgovarao sa dr. Borisom Kandareom, saborskim zastupnikom i kolegom iz Kluba zastupnika HSP, ekspertom za međunarodno pravo. Početkom ožujka 2001., na kavi u "Lenucciju" predložio mi je da ne improviziramo, nego da zatražimo pomoć od Vladimira Đure Degana, direktora Jadranskog instituta HAZU (Kandare i Degan su zajedno radili na Pravnom fakultetu u Rijeci). Otišli smo tako do Jadranskog instituta, pozvonili i zatražili razgovor sa profesorom Deganom. Nakon srdačnog rukovanja razgovor je tekao ovako:
Kandare:  "Đuro, mi bismo proglasili gospodarski pojas".
Degan:   "Izvrsna ideja! Marina, molim vas isprintajte mi tekst prijedloga Odluke o proglašenju gospodarskog pojasa" (radi se o dr. Marini Vokić Žužul)
Ja (zaprepašteno):   "Pa vi to već imate pripremljeno?!"
Degan:   "Da, imam to gotovo već par godina, pa čekam da se pojavi netko iz Sabora!"
    Spomenuti materijal smo uskladili sa zahtjevima saborskog Poslovnika i dali u proceduru 30. 3. 2001. Tiskovna konferencija o tom prijedlogu novinare je posve zbunila: po Hrvatskoj prosvjedi branitelja, u Splitu braniteljski Stožer izdaje priopćenja, Sanader drži vatrene govore, Milinović se vezuje lancima za spomenike, a Kandare i ja baš navalili govoriti o gospodarskom pojasu, ekologiji Jadrana i ribljem fondu?!

<strong>    Đurđa Adlešić ili gospodarski pojas u vojarni Dračevac</strong>
Prije rasprave u Saboru o mojem prijedlogu za proglašenje gspodarskog pojasa, u utorak istog tjedna (3. 7. 2001.) održana je rasprava o na saborskom Odboru za pomorstvo, promet i veze. Dvorana br. 149 bila je prepuna zastupnika, a uz nas predlagatelje, tu su bili i predstavnici Ministarstva vanjskih poslova, te osobno Ministar pomorstva Alojz Tušek. No, nije bilo nijednog novinara! Naime, svi novinari su pobožno čekali na hodniku ispred susjedne dvorane (br. 133) u kojoj je iza zatvorenih vrata vijećao Odbor za nacionalnu sigurnost na čelu sa Đurđom Adlešić. No nisu raspravljali o gospodarskom pojasu, nego o nečemu za njih daleko važnijem - tko je zviždao Stipi Mesiću u splitskoj vojarni Dračevac!?


Kronologija 2001. - 2007.

30. 3. 2001.     Prijedlog Odluke o proglašenju gospodarskog pojasa (na temelju materijala Đure Degana) uputio sam u saborsku proceduru. Tražimo proglašenje gospodarskog pojasa, trenutnu primjenu ekološkog dijela, a pregovore o ribarstvu kroz 2 godine

7. 6. 2001.     Koalicijska Vlada SDP-a, HSS-a, HSLS-a i HNS-a bila je protiv gospodarskog pojasa s argumentima: "Jednostrano proglašenje gospodarskog pojasa moglo bi narušiti percepciju RH kao pouzdanog partnera međunarodne zajednice i čimbenika stabilnosti u ovom dijelu Europe", a odnosno "Treba pažljivo analizirati potrebu hrvatske odluke s cjelinom hrvatskih interesa u svjetlu odnosa sa EU i Italijom".

6. 7. 2001.     Sabor je po prvi put u povijesti na raspravljao o proglašenju gospodarskog pojasa, upravo na temelju našeg prijedloga. Načelnu potporu dobili smo od HDZ-a, HSS je sve odšutio, SDP je bio suzdržan, a HNS i IDS su bili oštro protiv.

10. 7. 2001.     Radna skupina pod mojim predsjedanjem izradila je svoje zaključke, uz konsenzus svih klubova, koje je jednoglasno usvojio Sabor. Sabor dakle nije bio protiv gospodarskog pojasa, no glasovanje o našem prijedlogu je odgođeno je do ožujka 2002., a u međuvremenu je vlada trebala izraditi izvješća za Sabor o stanju ribljeg fonda, o stanju naše ribarske flote, o potrebama buduće Obalne straže, o problemima razgraničenja, itd.

3. 10. 2003.     Hrvatski sabor umjesto gospodarskog pojasa proglašava ZERP koji ima "sadržaj" gospodarskog pojasa, i to (propustom ili previdom) samo za morsku vodu;
primjena ZERP nije počela odmah, nego je u startu odgođena za godinu dana!

16. 4. 2004.     Nota Italije glavnom tajniku UN u kojoj prosvjeduje protiv jednostrane odluke Hrvatskog sabora o proglašenju ZERP-a, te ne pristaje da se crta sredine kao razgraničenje epikontinentalnog pojasa iz 1968. primijeni kao razgraničenje ZERP-a, jer je ona "donesena u drugim okolnostima"

3. 6. 2004.     Unatoč očekivanjima za primjenom ZERP-a barem u ekološkom dijelu, Sabor donosi odluku o odgodi primjene ZERP-a na članice EU sve do zaključenja Ugovora o ribarstvu sa EU, dok bi se ZERP odmah počeo primjenjivati na sve ostale članice UN.

4. 6. 2004.     4. Trilateralni susreti državnih tajnika za vanjske poslove Hrvatske, Slovenije i Italije u Bruxellesu, gdje Hido Biščević potpisuje čuveni rašomonski dokument zvan Usuglašena bilješka u Hrvatskoj, a Trostrani sporazum u svim dokumentima EU, obećavši u ime Hrvatske ono što je Sabor već usvojio 3. 6. 2004..

5. 8. 2005.    Sanaderova i Berlusconijeva vlada razmjenjuju note kojima je potvrđena nova (točnija) izmjera crte sredine kao razgraničenja epikontinentalnih pojasa na morskom dnu Jadrana; pri tome Italija svjesno zaobilazi Sloveniju, smatrajući da su samo Hrvatska i Crna Gora sljednici epikontinentalnog pojasa SFRJ

2. 9. 2005.    Hrvatska nota glavnom tajniku UN o postignutoj novoj izmjeri crte sredine

5. 10. 2005.    Slovenski parlament protivno međunarodnom pravu donosi odluku o proglašenju slovenskog epikontinentalnog pojasa i slovenske ekološke zone zapadno od Istre, na području hrvatskog ZERP-a, tj. od Umaga do Vrsara

30. 1. 2006.    Talijanski parlament donosi odluku o proglašenju talijanske zaštitne ekološke zone do crte sredine u Jadranu; Hrvatska zauzvrat nije aktivirala ekološki dio ZERP-a

15. 3. 2006.    Nota Italije glavnom tajniku UN u kojoj se opet odbacuje mogućnost primjene crte sredine epikontinentalnog pojasa kao razgraničenja ZERP-a, radi "povijesnih prava ribarenja talijanskih ribara na istočnoj strani Jadrana"

30. 11. 2006.     U Hrvatsku dolazi Olli Rehn, povjerenik EU za proširenje, te pred pokojnim Račanom i ostalim članovima Nacionalnog odbora izjavljuje da postoji Trostrani sporazum kojim se Hrvatska 4. 6. 2004. obvezala da neće primjenjivati ZERP, što izaziva buru u javnosti i lavinu međusobnih optužbi premijera Sanadera i šefa Misije EU u Hrvatskoj

13. 12. 2006.     Da bi se spriječili daljnji negativni poeni za Sanaderovu Vladu, u ekspresnoj saborskoj raspravi potvrđen je vladin prijedlog da će primjena ZERP-a za članice EU ipak započeti 1. 1. 2008. (tj. uz još jednu odgodu)

    Niz otvorenih pitanja
Zašto od 2004. do danas nije provođen ekološki dio ZERP-a?
Zašto već 2004. nije donesen Zakon o Obalnoj straži i plan njenog opremanja?
Zašto od 2004. do 2008. nije sagrađena barem polovica ribarske flote i veletržnica ribom?
Zašto nitko iz Vlade ne može jasno reći koliki je ekološki održivi maksimum izlova ribe u Jadranu i koje su vrste od dna?
Zašto glavni tajnik UN nije na vrijeme upozoren na neutemeljene pritiske iz EU, te na nelegalno slovensko proglašenje Zaštitne ekološke zone?
Zašto nije pronađeno trajno rješenje o morskom razgraničenju sa Crnom Gorom?
Jer bez svega toga je primjena ZERP-a od 1. 1. 2008. samo dobra kazališna predstava!
toncitadic @ 14:13 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, prosinac 14, 2007

Hrvatske stranke trebaju inzistirati na primjeni ZERP-a od 1. siječnja 2008. godine unatoč protivljenju EU. Zato jer je riječ o vjerodostojnosti odluka Hrvatskog sabora. Doduše, Sabor se već 6 godina igra mačke i miša sa gospodarskim pojasom.

O proglašenju gospodarskog pojasa Sabor je po prvi put raspravljao dalekog 8. srpnja 2001., i to na moj prijedlog. O tom prijedlogu za proglašenje gospodarskog pojasa nikada nije glasovano, jer su SDP i HSS učinili sve da se ta tema izbjegne. Podsjećam, bilo je to daleko prije Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i prije pregovora o pristupanju EU.

Da su SDP i HSS tada pokazali više sluha, mogli smo imati gospodarski pojas, a u ovih 6 godina prošli bi svi prijelazni rokovi. No Račanova vlada smatrala je da će jednostrano proglašenje gospodarskog pojasa narušiti odnose sa Italijom i Slovenijom. Zato je na zadnjoj sjednici Sabora 3. listopada 2003. prije izbora proglašen ZERP, a ne gospodarski pojas, tako da Talijani ne shvate o čemu je riječ. Sve je rađeno u silnom strahu od EU i Italije, a pod pretpostavkom da prosječni talijanski diplomat ima kvocijent inteligencije kao škamp iz Jabučke kotline. S time da kod međunarodnog spora trebamo dokazivati da ZERP ima iste učinke kao gospodarski pojas, recimo kod razgraničenja.

No i to što je proglašeno 2003., odmah je u startu odgođeno u primjeni na godinu dana. A Sanaderova vlada je 3. lipnja 2004. primjenu ZERP odgodila unedogled, ali samo za brodove zemalja-članica EU, dok se ZERP već primjenjuje na naše brodove, kao i na brodove svih drugih zemalja svijeta. Takva diskriminacija je bizarna i presedan je u međunarodnom pravu. Ako npr. američki ili ruski tanker zagadi Jadran, možemo ga tužiti, ali ako to učini talijanski ili francuski - nikom ništa.

Krajnje su neutemeljeni i nekorektni pritisci iz EU protiv primjene ZERP-a, a i skustva drugih zemalja-članica EU govore tome u prilog. Naime, doslovce sve "morske" članice EU, osim Grčke, imaju proglašen ili puni gospodarski pojas ili barem ekološku zonu ili ribolovnu zonu! Dakle, gospodarski pojas ili njegove komponente nisu ništa čudno ili neobično za članice EU.
Poljska, tri baltičke države, te Bugarska i Rumunjska sudjelovale su u pregovorima sa gospodarskim pojasima. Malta i Finska su u pregovore sa EU ušle sa ribolovnom zonom. Finska je osim toga jednostrano, ne pitajući EU, niti Švedsku ili Estoniju ili Rusiju u veljači 2005. dopunila svoju ribolovnu zonu sa ekološkom komponentom, u strahu od ruskih tankera, te je podigla na puni gospodarski pojas. Ukratko, mehanizam proglašenja gospodarskog pojasa nema veze sa EU, nego sa Konvencijom UN o pravu mora.

Štoviše, ekološka komponenta gospodarskog pojasa nije dio Acquisa, tj. europske pravne stečevine, kao što dio Acquisa nije niti denacionalizacija ili donošenje GUP-a! O tome se ne pregovara sa EU. Ekološki dio ZERP možemo kao Finska ili kao Italija proglasiti i aktivirati jednostrano. O ribolovnom dijelu trebamo pregovarati sa EU u sklopu poglavlja 13. "Ribarstvo", slijedeći primjer Malte. No tek aktiviranjem ekološkog dijela ZERP-a, on postaje činjenica kod pregovora o ribolovnom dijelu!

Pitanje svih pitanja je: smije li Hrvatska učiniti nešto na svoju ruku, mimo EU, ako to ne spada u europsku pravnu stečevinu? Po meni može, ali po Sanaderovoj vladi ne može!

Pored toga, na Ministarskoj konferenciji EU o ribarstvu na Mediteranu, koja je održana u Veneciji 25. i 26 studenog 2003., nije bilo primjedbi EU na proglašenje ZERP. Naime, u Završnoj deklaraciji te konferencije, u točki 10. jasno stoji (citiram): „svako buduće proglašenje gospodarskih ili ribolovnih pojasa trebati regionalno usuglasiti sa susjedima, izuzimajući već postojeće presedane“. A ZERP očito spada u te postojeće presedane, jer je proglašen mjesec i pol prije toga!

Pokojni Ivica Račan spremno je dočekao moj prijedlog za raspravu na Nacionalnom odboru o ZERP-u još sredinom 2006.. Ne smijem iznositi sve detalje rasprave, no zaključeno je da je primjer Malte vrlo zanimljiv i za nas. Nakon toga je Nacionalni odbor u studenom 2006. posjetio Olli Rehn i šokirao nas navodnim Trostranim sporazumom kojim se Hrvatska 2004. obvezala da neće aktivirati ZERP do sklapanja Ugovora o ribarstvu sa EU. O postojanju tog famoznog ugovora bilo je govora i na Danima ribara u Brelima u studenom 2006. i doista, on se spominje u svim dokumentima EU koji se tiču ribarstva ili pregovora sa Hrvatskom.

To je čuveni Usuglašeni zapisnik kojeg je 2004. godine u Bruxellesu potpisao državni tajnik Hido Biščević, a na kojeg se pozivaju u EU i nazivaju ga Trilateral agreement ili trostrani sporazum. Svo vrijeme je tekst o tome bio na internet stranici MVPEI, kao Izvješće za tisak broj 160/04, ali o njemu nije bilo nikakvih uobičajenih hvalospjeva o mudrosti naše diplomacije, pa je ostao nezamijećen.
Riječ je usuglašenom zapisniku sa Trilateralnog susreta Italije, Slovenije i Hrvatske, održanog u Bruxellesu 4. lipnja 2004., kojeg su potpisali od državni tajnici Roberto Antonione, Andrej Logar i Hido Biščević, te Micheal Leigh, u ime Europske komisije.

U dokumentu stoji da je Biščević izvijestio o odluci Hrvatskog sabora, usvojenoj 3. lipnja 2006. da će primjena ZERP za članice EU započeti tek nakon potpisivanja Ugovora o partnerstvu između Hrvatske i EU.

Dalje u dokumentu stoji: "Hrvatska je potvrdila da tijekom tog perioda neće biti promjena u postojećem režimu za članice EU u rečenom dijelu Jadrana. Talijanski i slovenski državni tajnici primili su na znanje odluku Hrvatskog sabora i pozdravili ukidanje primjene svih aspekata ZERP-a na sve članice EU. Talijanski i slovenski državni tajnici smatraju kako bi ovo stanje trebalo tako i ostati do postizanja zajedničkog ugovora, u duhu EU, vodeći računa o interesima susjednih članica EU." Dakle, Italija i Slovenija se zauzvrat na ništa nisu obvezale i nema govora o reciprocitetu.

Hido Biščević je na tom sastanku bio opunomoćeni predstavnik Hrvatske, smatrajući očito da potpisuje izvješće o tome što je odlučio Hrvatski sabor, pa da to stoga nije sporno. Međutim, radi se zapravo o potpisanom jamstvu u ime Sanaderove vlade da što se njih tiče ZERP-a do daljnjeg neće biti! A Sanaderova vlada se od toga nije ogradila, niti je poslala notu EU, Italiji i Sloveniji kojom bi jasno rekla da to nije sporazum! Nakon toga, već 17. lipnja 2004. je Europska komisija u svoj Izvješću o proširenju spomenula postojanje Trostranog sporazuma, a to je spomenuto i u dokumentu koji nas najviše žulja u pregovorima sa EU – u Screeningu za poglavlje 13. „Ribarstvo“.

Ipak, nakon toga su se okolnosti promijenile, te je u siječnju 2006. Italija proglasila svoju Zaštitnu ekološku zonu, a u listopadu 2005. to je učinila i Slovenija, koja na to nema pravo! Hrvatska je trebala odmah reagirati, te u veljači 2006. aktivirati ekološki dio ZERP-a. O tome sam pisao i premijeru Sanaderu i ministrici vanjskih poslova, ali uzalud!

Hrvatska je dakle odgodila glasovanje o gospodarskom pojasu 9. srpnja 2001. Nakon toga proglašen je ZERP i odgođen u primjeni 3. listopada 2003. Pa je opet odgođena primjena ZERP-a za zemlje EU 3. lipnja 2003. do daljnjeg, iako je počela primjena na sve ostale članice UN. I na kraju, opet je odgođena primjena ZERP-a za članice EU do 1. siječnja 2008.

Veliko je pitanje je li vlada iskoristila te odgode kako bi dobro pripremila primjenu ZERP-a? Nemam informacija o tome. Možda plovila Obalne straže nisu prikladna zadatku nadzora ZERP-a, možda ih nema dovoljno, možda nam radari ne rade kako treba. Niti imamo dovoljan broj ribarskih brodova i veletržnica ribom. Ali sve to nesmije biti razlog za odgodu primjene ZERP-a u ekološkom dijelu. Ponavljam, potone li tanker iz EU danas u Jadranu, nemamo šanse tražiti odštetu, jer za njih je to i dalje otvoreno more!

I sada se čekalo zadnji čas prije stupanja ZERP-a na snagu da bi se krenulo u razjašnjenje odnosa s EU oko ovog pitanja! Nije to prvi put! I Račanova vlada je proglasila ZERP na kraju mandata 2003., makar je o gospodarskom pojasu raspravljano još 2001. Sanader je izbjegavao primjenu ZERP-a, no nakon istupa Olli Rehna i bure koja se podigla u medijima bio je prisiljen nešto učiniti, pa je HDZ-ova većina u Saboru usvojila primjenu ZERP-a od 1. siječnja 2008.
Uostalom, HDZ, HSLS, HSU i HSS bili su u ovoj ili onoj vladi koja je mogla aktivirati gospodarski pojas, pa to nisu učinili. Naslušao sam se toliko budalaština o navodnim razlozima protiv aktiviranja gospodarskog pojasa, pa ne vjerujem da će to biti presudno.

Moguće je da se nova vlada formira nakon 1. siječnja 2008., pa da postupi po načelu svršenog čina. Moguće je da EU nastavi sa pritiskom, posebno pod predsjedanjem Slovenije, no ničim ne mogu dokazati da je ekološki dio gospodarskog pojasa nešto za što trebamo dopuštenje EU. Hrvatska može uputiti Glavnom tajniku UN notu kojom upozorava na nepoštivanje Konvencije UN o pravu mora od strane Italije i Slovenije, odnosno EU, no sumnjam da će to učiniti. Uostalom, nitko iz Hrvatske nije reagirao na note koje je Italija 2004. i 2006. uputila Glavnom tajniku UN, u kojima tvrdi da neće pristati na crtu sredine u Jadranu kao granicu našeg gospodarskog pojasa, odnosno u kojima se poziva na nekakvo "povijesno pravo ribarenja" talijanskih ribara na našoj strani Jadrana. Ako Hrvatski sabor nakon svega bude morao mijenjati svoju odluku, onda je to kraj priče o našim pregovorima sa EU, pa možemo proglasiti protektorat EU nad Hrvatskom. Ponavljam, Hrvatska ima pravo na svoju ruku provesti nešto mimo EU ako to nije dio Acquisa, tj. europske pravne stečevine.

Zato sa simpatijama gledam na najave ribara da će povući radikalne poteze ukoliko Hrvatska odustane od ZERP-a. Paolo Scarpa, bivši talijanski podtajnik za ribarstvo, izjavio je 2003. da Italija nikada neće pristati na to da 600 njihovih koća ostane bez posla radi našeg gospodarskog pojasa. I kako vidimo, taj pritisak talijanskih ribara daje rezultat! Ako dakle 600 talijanskih koćara može izvršiti toliki pritisak na svaku talijansku i na svaku hrvatsku vladu da ne aktivira ZERP, onda očekujem da konačno i hrvatski ribari izvrše isti pritisak na našu i na talijansku vladu! Sve što tražim je ono što je izborila Malta: u našem gospodarskom pojasu nesmije biti više talijanskih nego hrvatskih brodova! Ako Talijani žele i dalje loviti na našoj strani Jadrana, onda neka za to plate, prema člancima 60. i 62. Konvencije UN o pravu mora, i neka love pod našom kontrolom, a ne neograničeno kao do sada!

Obzirom na sve izrečeno, te obzirom na neviđene pritiske EU protiv Hrvatske u vezi gospodarskog pojasa, odlučio sam se pismom obratiti Euro-parlamentarcima iz Europske Zelene stranke (European Green Party). Pismo u izvorniku, na engleskom jeziku možete pogledati ovdje http://www.toncitadic.com/inicijative/zerp

toncitadic @ 09:52 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
utorak, studeni 20, 2007
Svaka država uz onu "pravu" Obalnu stražu razvija i Dobrovoljnu ili Dopunsku obalnu stražu. Njena uloga u prvom redu je sudjelovanje u akcijama traganja i spašavanja na moru, ali i potpora "pravoj" Obalnoj straži u nadzoru i zaštiti mora.

    U nekim državama je ona dio pričuve Obalne straže kao u Kanadi ili SAD-u, a u drugima je to organizacija za spašavanje na moru, sa zasebnim ustrojem. U Italiji npr. pored Guardie CostiereSalvamento.

    Nijedna od tih država nije spašavanje na moru povjerila isključivo profesionalcima na brodovima Obalne straže. Tako treba postupiti i Hrvatska, jer je u velikim akcijama traganja i spašavanja na moru nenadomjestivo pomorsko iskustvo, dobra volja i odlučnost priobalnog i otočkog stanovništva vezanog u more.

    Hrvatsku dobrovoljnu obalnu stražu (HDOS) treba zato osmisliti kao dobrovoljnu i neprofitnu humanitarnu službu javnog karaktera. Njezina zadaća bila bi prvenstveno pomoć pri akcijama traganja i spašavanja na moru, ali i sudjelovanje u nadzoru i zaštiti hrvatskog teritorijalnog mora, te gospodarskog pojasa.

    Zadaće HDOS trebalo bi regulirati posebnim zakonom, po uzoru na Zakon o vatrogastvu ili Zakon o Gorskoj službi spašavanja.

    U članstvo HDOS-a mogli bi pristupiti svi državljani Republike Hrvatske, a posebno oni iz priobalnih gradova i sa otoka, općenito svi koji su spremni proći specijalizirane tečajeve za spašavanje na moru po najtežim uvjetima.

    U svijetu dobrovoljne obalne straže u akcijama spašavanja koriste brodove u vlasništvu ovih organizacija, ali i privatne brodove. Privatni brodovi naših brodara, ribara, jahtaša bi tako postali pričuvni ili "popisni" brodovi HDOS, a troškove tijekom akcije spašavanja snosila bi država. Takvo pričuvno plovilo HDOS tijekom službene dužnosti na jarbolu bi vijalo plamenac HDOS.

    HDOS bi na ovaj način u kratkom roku mogao raspolagati sa nekoliko stotina brodova i nekoliko tisuća članova na čitavom Jadranu što je od neprocjenjive koristi u akcijama traganja i spašavanja, te bi bitno doprinijelo povećanju razine sigurnosti na moru. Hrvatska dakle treba samo slijediti već iskušane uspješne primjere iz drugih pomorskih zemalja.

    Mnoge koordinacije udruga privatnih brodara podupiru ovakav zakonski prijedlog jer njihovi članovi već i sada dragovoljno sudjeluju u akcijama traganja i spašavanja na moru, a sa ovim sustavom dobili bi potrebnu koordinaciju i organizaciju rada.

toncitadic @ 13:52 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 14, 2007
Skandaloznom i nezakonitom odlukom Državnog izbornog povjerenstva moja je lista zakinuta za čak 75% iznosa naknade troškova izborne promidžbe te tim činom dovedena u izrazito neravnopravan položaj u odnosu na druge kandidate.

Očito je da me pokušavaju onemogućiti u kampanji. Žele uništiti moju vjerodostojnost tako da me prisile da se uprljam nečijim novcima i interesima. Stoga pitam:

1. Tko me se boji u 10. Izbornoj jedinici?
2. Kako je taj netko utjecao na DIP?

Od danas sam prisiljen prekinuti svoju izbornu promidžbu u svim medijima, osim u dijelu koji je besplatan.
Unatoč ovakvim podvalama neću posustati, jer moj uspjeh ne ovisi o novcu za propagandu.
Odluku će donijeti ljudi od Splita do Dubrovnika, s otoka i zagore, kojima prepuštam sud o svom dugogodišnjem radu u Hrvatskoj politici.
Moj današnji prosvjed ispred Hrvatskog sabora i Izbornog povjerenstva nije radi novca, nego jednostavno zato što ne podnosim da netko pravi budalu od mene!
To nisam nikad dopustio nikome pa neću ni ovim pravnicima u izbornom povjerenstvu!
Za novac koji mi po zakonu pripada ću se izboriti, ako treba i u Strasbourgu jer je to stvar principa a sve što dobijem, sve što izborim dati ću osobama s invaliditetom Dalmacije!
Šjor Ante Raos i ostali iz Mreže udruga osoba sa invaliditetom Dalmacije, možete računati na taj novac, to Vam ovim putem javno obećavam!
Na kraju želim samo reći ovo - ako su ovi krojači ljudskih sudbina u izbornom povjerenstvu i Ustavnom sudu u stanju ovako se poigrati sa mnom, nezavisnim zastupnikom, onda se pitam što su u stanju učiniti građanima Hrvatske.
Pazite samo kojom su brzinom odradili obje odluke i to preko vikenda, a znate i sami koliko traju rješavanja tužbi na Vrhovnom sudu ili Ustavnom sudu!
Zato im želim jasno poručiti da ovakve stvari kod mene ne prolaze!

Dr. sc. Tonči Tadić


U PRILOGU:
    * Odluka DIP-a o naknadi izborne promidžbe od 05.11.2007. (temelji se na Odluci saborskog odbora od 30.01.2007., a ignorira Zakon od 09.02.2007.)
    * Prigovor T.Tadića DIP-u od 07.11.2007. temeljen na Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor od 09.02.2007.
    * Rješenje DIP-a od 09.11.2007. o odbijanju prigovora (ponovno ignorira Zakon od 09.02.2007.)
    * Žalba T.Tadića Ustavnom sudu (izborni spor) od 09.11.2007.
    * Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o raspoređivanju sredstava za rad političkih stranaka u 2007. od 11.10.2007. (zbog pojašnjavanja da su sredstva za rad političkih stranaka regulirana Zakonom o financiranju političkih stranaka od 15.12.2006., a naknada troškova izborne promidžbe je regulirana Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor od 09.02.2007., što su dvije različite stvari za svakog, osim za DIP!)
 
toncitadic @ 17:27 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
petak, studeni 9, 2007
Proteklih nekoliko mjeseci sa zabrinutošću pratimo prijetnje nekih članova Europskog parlamenta i Europske komisije iz Slovenije i Italije o kočenju naših pregovora s EU radi aktiviranja ZERP-a od 1. siječnja 2008., što je posebno zabrinjavajuće obzirom na činjenicu da istog datuma Slovenija preuzima predsjedanje EU.

Ti zastupnici i povjerenici se pozivaju na preporuku Europske komisije od 18. lipnja 2004. i na Trilateralni dogovor od 4. lipnja 2004. kojim se navodno Hrvatska obvezala da neće aktivirati ZERP bez pristanka Slovenije i Italije. Još veću zabrinutost izaziva njihovo protivljenje našem Zakonu o Obalnoj straži, kojeg također nazivaju "jednostranim potezom"!

Još jednom naglašavam da ekološki dio gospodarskog pojasa, odnosno ZERP-a, nije dio Acquisa, tj. europske pravne stečevine, pa stoga nije dio pregovora sa EU, niti Hrvatska treba tražiti dopuštenje iz EU za njegovo aktiviranje. Da je tome tako, dokazuje činjenica da su Italija i Slovenija jednostrano proglasile svoje ekološke pojaseve u Jadranu nakon tog navodnog Trilateralnog dogovora, ne konzultirajući pritom ni Hrvatsku, niti EU.

Država koja proglasi gospodarski pojas ili njegovu ekološku komponentu preuzima na sebe odgovornost za ekološku skrb o tom dijelu mora, pa je stoga nužno osnivanje naše Obalne straže.

Stoga se ni u kojem slučaju ne bi smio pokrenuti postupak ponovne odgode ZERP-a, već bi se vrijeme do 1. siječnja 2008. trebalo iskoristiti za pripremu provedbe Odluke Hrvatskog sabora o ZERP-u, te Zakona o Obalnoj straži, kako bi Hrvatska bila u ravnopravnom položaju s našim susjednim zemljama-članicama EU.

Opširnije o ovoj inicijativi na http://www.toncitadic.com/inicijative/zerp

toncitadic @ 12:57 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 7, 2007
Nakon kratkog premišljanja koje je uslijedilo nakon već toliko puta komentiranog odlaska iz stranke, ipak sam odlučio zasukati rukave i ponovno se kandidirati. Srećom, podrška koju sam dobio sa svih strana bila mi je najbolja potvrda da nisam pogriješio. Uz mene su stale brojne neovisne liste i udruge iz Dalmacije i tako se rodila Neovisna lista Tončija Tadića.

Već sam nekoliko puta to rekao, a ponovit ću još jednom, na mojoj listi nema ni glumaca, ni pjevača ni striptizeta. Na mojoj listi se, osim mene, nalazi još 13 vrijednih ljudi koji su mi spremni pomoći u nastojanju da sve inicijative koje sam zagovarao svih ovih godina zagovaram i dalje. 
 

toncitadic @ 16:42 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
Ili bolje rečeno, dobar Vam dan, što ima novoga?

Ne, ne vježbam za mjesto Veleposlanika u Japanu već koristim ovaj kratki predah između predizbornih aktivnosti i snimanja kako bih svoje meditacije prenio i na web. Nekoć davno sam pisao dnevnik ( još u ono davno vrijeme kada su se upotrebljavali papir i olovka) ali danas u vremenu kompjutora, blackberrya, i-podova i sličnih elektroničkih igračkica, tastatura mi je postala jako dobar prijatelj i strpljivo upija sva moja razmišljanja.

Stoga mi dopustite da svoja razmišljanja podijelim i sa Vama..  



toncitadic @ 16:28 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.